U Hrvatskoj se od 2012. godine obilježava nacionalni Dan prava osoba s duševnim smetnjama. Nekoliko godina prije donošenja odluke u Hrvatskom saboru da se 6. lipanj obilježava kao Dan prava osoba s duševnim smetnjama u Republici Hrvatskoj, na inicijativu pok. prof.dr.sc. Vlade Jukića, ravnatelja Klinike za psihijatriju Vrapče te također dugogodišnjeg predsjednika naše Udruge, artikulirana je potreba za obilježavanem takvog dana.

U svom osvrtu u stručnom časopisu „Socijalna psihijatrija“, prof.dr. Jukić piše:

“U Hrvatskoj su postojali, postoje i, po svemu sudeći, još će dugo postojati razlozi da se barem jedan dan godišnje posveti pravima osoba s duševnim smetnjama. Iz Psihijatrijske bolnice Vrapče godinama su, u raznoraznim prigodama, odašiljane poruke o potrebi zaštite i unaprjeđenja prava psihijatrijskih bolesnika. Posebno se to odnosi na razdoblje koje je prethodilo donošenju Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (ZZODS-a) 1997. g. Praćenje provođenja tog zakona, sada u okolnostima kada se pravima psihijatrijskih bolesnika obraća veća pozornost, pokazalo je da unatoč postojanju ZZODS postoji niz okolnosti u kojima se ljudska i građanska prava osoba s duševnim smetnjama i dalje krše, odnosno da je potrebno raditi na njihovom daljnjem unaprjeđenju. U takvoj je atmosferi skupina pravnika i psihijatara, uglavnom onih koji su aktivno radili na izradi i implementaciji ZZODS-a te praćenju njegovog provođenja, odlučila osnovati Društvo za psihijatriju i pravo. (…) Hrvatsko društvo za psihijatriju i pravo (HDPP) osnovano je 9. svibnja 2003. godine u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Društvo je osnovano radi toga da stvaranjem institucionalnih i funkcionalnih uvjeta omogući razvoj hrvatske psihijatrije i koneksnih pravnih disciplina te da unaprijedi i afirmira hrvatsku psihijatrijsku i pravnu znanost i praksu. Prvi predsjednik Društva bio je psihijatar, dr. Vlado Jukić, a drugi pravnik, dr. Ksenija Turković.“ (Soc. psihijat. Vol. 45 (2017) Br. 4, str. 285-309)

Kao datum svakogodišnjeg obilježavanja Dana prava osoba s duševnim smetnjama izabran je dan donošenja prvog Statuta Bolnice Vrapče: 6. lipnja 1880. godine je, naime, tadašnja Kraljevska zemaljska vlada – odjel unutarnji, „naredbom broj 11.324 od 6. lipnja 1880.“ proglasila Statut kraljevskog Zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu (kako se tada zvala Klinika za psihijatriju Vrapče).

Taj Statut može se smatrati jednim od najvažnijih dokumenata u povijesti hrvatskih nastojanja usmjerenih na što je moguće bolje osiguranje prava duševnih bolesnika. “On bi s mnogim svojim rješenjima, i sa stručnog, i s humanističkog gledišta, i danas mogao biti aktualan”, piše prof.dr. Jukić, “a također je i preteča svih kasnijih statutarnih i zakonskih akata kojima je glavni cilj bio zaštita ljudskih prava i sloboda duševnih bolesnika te je također i preteča Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama”, koji je Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio 19. rujna 1997. godine.

Hrvatski sabor je na svojoj sjednici održanoj 2012. godine proglasio 6. lipanj Danom prava osoba s duševnim smetnjama u Republici Hrvatskoj te se od tada taj dan u Hrvatskoj obilježava kao dan kada se osobama s duševnim smetnjama i njihovim pravima obraća posebna pozornost, kako bi se u društvu osvijestila činjenica da su prava osoba s duševnim smetnjama, unatoč nizu deklaracija, rezolucija i zakonskih rješenja na globalnoj i lokalnoj razini, često još uvijek ugrožena te da je neophodno potrebno:

• ukazivati na još uvijek široki spektar nedovoljno osiguranih prava duševnih bolesnika;
• poticati sve aktivnosti usmjerene na pretvaranje univerzalno prihvaćenih načela u svakodnevnu praksu hrvatske psihijatrije;
• poticati pravedan odnos cijelog hrvatskog društva prema duševnim bolesnicima.

Zaštita prava osoba s duševnim smetnjama

Poveljom o pravima osoba s duševnim smetnjama Svjetska psihijatrijska asocijacija (WPA), globalna organizacija koja predstavlja gotovo 250.000 psihijatara, potiče vlade svih zemalja da osiguraju kako se osobe s psihičkim bolestima, invalidnošću i smetnjama mentalnog zdravlja ne bi diskriminirale na temelju statusa svog mentalnog zdravlja te da se prema njima odnosi kao prema ravnopravnim građanima koji uživaju prava jednaka pravima drugih građana.

WPA konstatira da osobe s psihičkim bolestima, invalidnošću ili  smetnjama mentalnog zdravlja imaju sposobnost zadržati i koristiti svoja prava, te bi prema tome trebali biti tretirani jednako drugim građanima. Ovo uključuje, ali nije ograničeno, na sljedeće:

• Pravo na pristupačnu i dostupnu psihičku i fizičku zdravstvenu skrb;
• Pravo na samostalni život u zajednici kao i drugi građani;
• Pravo na rad, mogućnosti zaposlenja i zaštite na radnom mjestu, uključujući afirmativne radnje, kao što je to dostupno drugim građanima;
• Pravo na primjereni prihod da se zadovolje osnovne potrebe za hranom, smještajem, odjećom i drugim osnovnim potrebama;
• Pravo na pristupačan, integriran i dostupan smještaj (stanovanje);
• Pravo na obuku i obrazovanje kakvo je omogućeno drugim građanima;
• Pravo na slobodu kretanja i otklanjanje ograničenja na slobodno putovanje;
• Pravo posjedovanja, nasljeđivanja i raspolaganja imovinom i dobivanjem odgovarajuće podrške u provođenju istih;
• Pravo na sklapanje braka, vlastitu djecu, posvojenje djece te podizanju obitelji, uz dodatnu podršku kada je to potrebno;
• Pravo određivanja vlastite budućnosti i donošenja vlastite životne odluke;
• Pravo glasovanja i pravo biti birani na javne funkcije;
• Pravo na jednako prepoznavanje pred zakonom kao i ostali građani te pravo na punu zaštitu zakona;
• Prava na slobodu od okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg tretmana i kazne;
• Pravo na povjerljivost i privatnost;
• Pravo na sudjelovanje u kulturnim i socijalnim aspektima života unutar zajednice te pravo na  prakticiranje religije po svojem odabiru.

Izvori: HPD: Socijalna psihijatrija, HZJZ.