U spomen na velike radničke prosvjede koji su se održali u Chicagu 1. svibnja 1886. godine, taj datum se diljem svijeta obilježava kao Međunarodni praznik rada.

Zamah industrijalizacije u 19. stoljeću obilježilo je nemilosrdno iskorištavanje radnika od strane vlasnika i poslodavaca. Male nadnice, dnevni rad i do 18 sati, iskorištavanje dječje radne snage i život na rubu egzistencije rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se tražili humaniji uvjeti rada i života. Najveći radnički prosvjedi dogodili su se u zemlji koja je imala najbrže rastuću industriju – SAD-u.

Vrhunac se dogodio u Chicagu, kada je na ulice izašla masa od oko 40.000 radnika, ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na prosvjednike poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob, pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Tri godine kasnije, na prvom kongresu Druge internacionale, odlučeno je da će se svakog 1. svibnja održavati prosvjedi, dok god radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad, a već od sljedeće godine taj dan se slavi kao Međunarodni dan opće solidarnosti radništva.

U Hrvatskoj je prvi svibnja prvi puta obilježen još 1890. godine, kada su radnici također tražili prava sažeta u "tri osmice". U Zagrebu je održano niz skupova i prosvjeda, a najveći je održan u zgradi Hrvatskog doma, gdje su govornici naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.

Svim našim članovima, suradnicima i prijateljima želimo sretan Međunarodni praznik rada te puno uspjeha i zadovoljstva na radnim mjestima!