Dana 24. lipnja 2020. godine s početkom u 11:00 sati održana je peta i završna videokonferencija

„Digital Healthcare Policy Brunch“

Tema 5: Izazovi zdravstva i zdravstvenog sustava u Europi nakon epidemije koronavirusa

O temi su govorili: dr. Nela Sršen, Azienda Ospedaliera Universita Padova, dr. Milan Prša, Centre hospitalier universitaire vaudois (CHUV), Lausanne te dr. Marijan Gjukic, MD Medicon, Wien, a razgovor je vodila Ivana Rimac Lesički, Večernji list.

-----------------------------

SAŽECI IZLAGANJA:

Dr.  Nela Sršen u svom izlaganju ističe kako je Hrvatska odradila odličan posao u borbi protiv bolesti COVID-19  te je mišljenja da je Hrvatska među prvim državama Europe poduzela mjere radi sprječavanja širenja virusa. Naglašava kako je ključan faktor uspjeha bio što se Hrvatska otpočetka ponijela kao da već postoji velik broj zaraženih i samim time spriječila scenarij koji se dogodio u Italiji. Izlaže da je prilikom dolaska u Hrvatsku primijetila kako se više ne poštuju striktno mjere socijalne distance, te da će i nadalje postojati manja žarišta i da je lokalna transmisija sigurno još prisutna.

Pojašnjava da se u pokrajinama Lombardia i Veneto virus pojavio u bolnicama kod pacijenata koji su proveli u bolnicama duže vrijeme prije nego što je utvrđeno da su oboljeli, te da u početku nije bilo dovoljno informacija o karakteristikama virusa. Ističe kako je smrtnost u Kini bila 3-4% , a u Italiji čak 14%, zbog čega je djelovalo da talijanski zdravstveni sustav nije bio spreman za epidemiju bolesti COVID-19. Izlaže da je zdravstveni sustav u Lombardiji razvijen, osobito u području istraživanja, no da je u Italiji potrebno poboljšati teritorijalnu dostupnost zdravstva i povećati broj mjesta u reanimaciji.

Nadalje, naglašava da novooboljeli od koronavirusa nemaju izražene simptome koji su se pojavljivali na početku epidemije što bi značilo da je virus oslabio i da se virus prilagodio, te oslabio kako bi preživio. Sama transmisija virusa s čovjeka na čovjeka nosi tragove naših genoma, pa virus postaje blaži, odnosno adaptira se jednako kako su se kroz povijest adaptirali slični virusi, ali ovaj virus ima ovojnicu koja ne mutira. Taj podatak znači da to čini razliku bolesti COVID-19 u odnosu na bolest gripe, za koju svake godine moraju raditi novo cjepivo jer se virus gripe mijenja, što s koronavirusom nije slučaj. Također, doktorica napominje da postoji razlika između zaraženih i pozitivnih osoba, pri čemu kod asimptomatskih pozitivnih osoba ne postoji visoki viralni naboj virusa, što znači da pacijent nije zarazan za okolinu. S obzirom na pojačane mjere zaštite prema osjetljivijim skupinama, virus se trenutno više širi među mlađom i zdravijom populacijom.

Naglašava kako je cijela ova situacija bila veliki ekonomski udarac za cijeli svijet, ali da je neovisno o tome potrebno spriječiti velika okupljanja jer kraj ''lockdowna'', ne znači i kraj virusa. Iznosi mišljenje da je ''lockdown'' dobro funckionirao u većini zemalja, te ističe da po njegovom završetku u Italiji nije došlo do velikog porasta broja oboljelih i naglašava kako bi odgovornost svakog pojedinca mogla spriječiti da dođe do značajnog povećanja novooboljelih.

Zaključno, naglašava kako je ovo iskustvo osvijestilo čovječanstvo i cijeli svijet, te da se sada u svim zemljama svijeta provode analize zdravstvenih sustava kako bi svi bili pripravni ukoliko dođe do drugog vala bolesti COVID-19 ili neke druge pandemije. Izražava nadu da će se ovaj virus pretvoriti u virus respiratornog sustava koji uzrokuje blage simptome.

Dr. Milan Prša u svom izlaganju konstatira da je trenutno u Švicarskoj broj COVID-pozitivnih drastično smanjen, uz vrlo blagi porast nakon popuštanja epidemioloških mjera te situaciju ocjenjuje dobrom i pod kontrolom, što treba zahvaliti poznatoj švicarskoj disciplini, jer se većina Švicaraca vrlo ozbiljno i odgovorno pridržavala i pridržava se svih preporučenih mjera.

U Švicarskoj, mjere su bile nešto manje restriktivne nego u Hrvatskoj, nije bilo pretjeranog stresa ili panike zbog COVIDA, a ljudi su se relativno brzo prilagodili novonastaloj situaciji. Jedina obvezna mjera bilo je nošenje medicinskih zaštitnih maski u zdravstvenim ustanovama i u domovima za starije, dok to u vanjskim prostoru i u trgovinama nije bilo obvezno, ali su se na ulazu trebale dezinficirati ruke, držala se distanca i ograničavao se broj kupaca.

Što se tiče rada zdravstvenog sustava tijekom epidemije, dr. Prša, koji radi kao dječji kardiokirurg u kantonalnoj bolnici u Lausannei, drugoj bolnici po veličini u Švicarskoj u koju se slijeva veliki broj pacijenata, iznosi da je tijekom nekoliko tjedana u bolnici bilo ukinuto sve što nije bilo hitno, dok se sada sve postupno vraća na razinu aktivnosti kao i prije korone. Najvećim izazovom smatra upravo taj povratak zdravstvenog sustava na prijašnju razinu aktivnosti, uz provođenje svih epidemioloških mjera i testiranja na korona-virus, kako bi se maksimalno smanjio očekivani porast slučajeva i kako sustav ne bi bio preopterećen. No, u dosadašnjem tijeku epidemije, zdravstveni sustav u Švicarskoj srećom nije ni u jednom trenutku bio prekapacitiran i svi teški i intenzivni pacijenti bili su uredno zbrinuti, te je uvjeren će se tako i nastaviti.

Procjenjuje da je zdravstveni sustav trenutno na oko 75% aktivnosti od prije pandemije te navodi da provođenje postojećih mjera zaštite u zdravstvenim ustanovama predstavlja dodatni posao, traži vrijeme i resurse pa je, shodno tome, i učinkovitost smanjena. Stoga je mišljenja da je ovo vrijeme svojevrsni „test“ u kojem će se vidjeti koliko je sustav organiziran, fleksibilan i učinkovit u vraćanju na prijašnju razinu aktivnosti, ali uz provođenje i pridržavanje epidemioloških mjera, kako ne bi došlo do porasta broja zaraženih i preopterećenja sustava.

U svezi s troškovima tijekom pandemije, iznosi da je i Švicarska, kao i sve druge zemlje, imala velike troškove te navodi primjer bolnice u kojoj radi, a koja je ove godine u tri mjeseca već dosegnula razinu ukupnog deficita iz prošle godine, zbog  povećanih rashoda i smanjenih prihoda, budući da su se radili samo hitni slučajevi.

Zaključno, konstatira kako je glavno pitanje koje se sada postavlja ne samo u Švicarskoj, nego u cijelom svijetu, pitanje je li pandemija gotova ili slijedi drugi val te hoće li se vratiti restriktivne mjere, kakve će biti i koliko će trajati, No, to zapravo nitko ne zna, budući da se radi o novom virusu zbog kojeg su po prvi puta ovakve epidemiološke mjere uvedene na svjetskoj razini, ne ulazeći sad u to jesu li sve bile nužne ili ne. I stoga konstatira da je tu još puno neodgovorenih pitanja zbog kojih treba biti oprezan: pojavljuju se mnogobrojni stručnjaci koji tvrde da puno toga znaju i mogu predvidjeti, razvili su se razni modeli koji su predvidjeli sve i svašta, ali su se na kraju ipak pokazali neuspješnima, pa je mišljenja da u tom smislu ostaje vidjeti kako će se situacija dalje razvijati. Uvjeren je, međutim, da se možemo nositi sa svim tim izazovima i, ukoliko se posvetimo zaštiti rizičnih skupina, mišljenja je da se možemo uspješno izboriti s krizom.   

Dr. Marijan Gjukić u svom izlaganju navodi kako u Austriji trenutno više nema obveze nošenja zaštitnih maski, osim

u bolnicama i domovima za starije. Velike tvrtke lokalno odlučuju o mjerama zaštite i prilično su stroge u njihovu provođenju, čak i više nego što to preporučuju nadležne institucije. Nedavno su se u Austriji pojavila dva nova žarišta, jedno u Salzburgu i drugo na demonstracijama u Beču, koja su izazvala povećanje broja oboljelih od korone. Također iznosi kako ovih dana austrijska javnost više ne dobiva ažurne dnevne podatke o broju oboljelih, dok se donedavno o tome svakodnevno obavještavalo. No, u manjim sredinama ljudi su i dalje dobro organizirani i obaviješteni o svemu te održavaju preporučeni razmak i pridržavaju se mjera zaštite.

Što se tiče podataka o troškovima u zdravstvenom sustavu tijekom Covida, dr. Gjukić konstatira da nema službeni podatak o tome, ali iz privatnih razgovora razvidna je zabrinutost za razdoblje koje dolazi. U Austriji nije bilo otpuštanja osoblja iz zdravstvenih ustanova, ali je mišljenja da bi moglo biti restrikcija.

Vrlo zanimljiv je i podatak po kojem su prije pandemije pacijenti u Austriji pet puta više koristili zdravstvene usluge od pacijenata u ostalim zemljama EU. Međutim, tijekom korona-krize, austrijski pacijenti počeli su se više informirati i educirati iz drugih dostupnih izvora te su promijenili navike, tako da su se odlasci u zdravstvene ustanove prorijedili, što će u narednom razdoblju polučiti smanjenje troškova u zdravstvenom sustavu, jer pacijenti sada više razmišljaju trebaju li doista za sve posjećivati liječnika ili ne.

Također iznosi da su tijekom pandemije neki liječnici zatvorili svoje ordinacije te u tom razdoblju pacijenti nisu mogli ostvariti zdravstvenu zaštitu, a isto tako nisu mogli podignuti ni svoje lijekove.

S tim u svezi, kao liječnik specijalist javnog zdravstva, mišljenja je da se u Austriji struka premalo čuje, a politika previše te opisuje da je na ulicama intervenirala vojska i policija, koja je kažnjavala ljude za razne prekršaje u provođenju mjera zaštite, čime se izazivao strah i sl. Politika je, konstatira, imala dosta „upliva“ u ovoj situaciji, ali je srećom i struka vrlo dobro odradila svoj posao.

Zaključno, iznosi da u Austriji postoji problem s preventivom te sa skrbi o starijim osobama i kako ih zaštiti, jer nema strategije za taj segment populacije. Navodi kako je u vrijeme svih mjera zabrane kretanja zbog epidemije, austrijska Gospodarska komora donijela odluku o „uvozu“ 300 njegovateljica iz Rumunjske, što je i napravljeno, iako je to, po njegovu mišljenju, suprotno logici i struci. Javni mediji iznose podatak da u djelatnosti njege bolesnika u austrijskom zdravstvenom sustavu trenutno radi 30 tisuća osoba iz Rumunjske, Ukrajine i Mađarske – usprkos svim zabranama i mjerama, službene su institucije usred pandemije dovozile zdravstveno osoblje iz tih zemalja, što je bio još jedan faktor pojačanog rizika.