Dana 17. lipnja 2020. godine s početkom u 11:00 sati održana je četvrta od pet tjednih videokonferencija 

„Digital Healthcare Policy Brunch“:

Tema 4: Zdravstvene ustanove novog doba–koliko će nas COVID-19 digitalno transformirati?

O temi su govorili: doc.dr.sc. Antonija Balenović, ravnateljica Doma zdravlja Zagreb - Centar; dr.sc. Nina Šesto, Klinika Magdalena te Davor Skeledžija, urednik portala naInzulinu.com, a razgovor je vodila Ivana Rimac Lesički, Večernji list.

-----------------------------

SAŽECI IZLAGANJA:

doc.dr.sc. Antonija Balenović  u svom izlaganju ističe da je digitalni napredak bio neminovan nakon krizne situacije s koronavirusom te da je to bio „izazov koji čini priliku.“ Naglašava kako su ona i njen tim suradnika od 2014. godine pokušavali uvesti A5 uputnice koje odavno postoje, ali nisu bile korištene, te samim time dati dodatni poticaj digitalizaciji sustava koji bi rezultirao svrsishodnijem i bržem radu ustanova, te naposljetku i velikim financijskim uštedama. Smatra kako takav način rada donedavno nije bio općeprihvaćen te da nije bilo dovoljno odaziva na tu temu, ali da je epidemija bolesti COVID -19 ukazala na razinu potrebe za takvim načinom rada.

Napominje da bi kvalitetnom informatizacijom podataka, evidencija o zdravstvenom stanju pojedinog pacijenta bila vidljiva u digitalnom kartonu, a samim time bi se omogućio jednostavniji i pregledniji rad doktorima obiteljske medicine u suradnji sa specijalistima. To bi bio dodatni poticaj da bolnički sustav bude potpuno transparentan, a da bi sama komunikacija između pacijenta i  liječnika bila temeljitija. Nadalje, ističe da se putem e-konzultacija može dobiti fundamentalno specijalističko mišljenje bez fizičke prisutnosti pacijenta. Također, ukazuje da je takav način rada svijetla budućnost zdravstvenog sustava koji bi najviše utjecao na kvalitetu života onih pacijenata koji žive na otocima i mjestima koja su udaljena od klinika i bolnica.

Što se tiče problematike zdravstvenih podataka, naglašava da je ključna kvalitetna, cjelovita integracija i analitički pristup samom sustavu podataka koji nedostaje našem bolnicama zbog preopterećenosti liječnika i medicinskog osoblja. Što se tiče rješenja za pacijente s dijabetesom, spominje Finsku kao primjer zemlje s vrhunskom digitalizacijom sustava, putem koje se može pratiti kompletno stanje pacijenta tokom dana dvosmjernom komunikacijom između liječnika i pacijenta.

U svezi s mišljenjima pacijenata na temu digitalizacije sustava, naglašava da su podijeljenih stavova, no kada bi digitalna rješenja bila u potpunosti umrežena i vidljiva, ističe da je uvjerena kako bi to bila općeprihvaćena i pozitivna promjena i za liječnike i za pacijente.

Zaključno, navodi projekt u kojem je sudjelovalo 8000 pacijenata, čije je rezultate pratio tim liječnika te napominje da su zajednički shvatili da je to dugoročan put koji je sastavljen od manjih koraka u koji treba ulagati trud, vrijeme i resurse. Ponosna je što su uspjeli uvesti e-recept, ali konkretna umreženost još uvijek nije realizirana te se nada napretku u tom segmentu. Također, smatra da trebamo sakupljati iskustva i znanja iz ostalih zemalja te ih implementirati u vlastiti model digitalizacije, kako bi osigurali stabilan, transparentan  i funkcionalan zdravstveni sustav koji bi nam svima predstavio bolju budućnost.

Dr.sc. Nina Šesto u svom izlaganju navodi da se u Klinici Magdalena – Krapinske Toplice bave telemedicinom

usmjerenom izravno na pacijenta, s kojom su počeli još 2000. godine, kada su pokrenuli prvi telemedicinski centar, a godišnje obrade oko 12 tisuća pacijenata za telekardiološke konzultacije. U vrijeme Covida-19 koristili su dva načina komunikacije s pacijentima: prvi, društvene mreže odnosno "facebook live“, na kojem su liječnici odgovarali na pitanja pacijenata, a drugi način bio je pokretanje i razvoj platforme za virtualnu ambulantu, gdje pacijenti imaju mogućnost izabrati liječnika i termin razgovora, te poslati medicinsku dokumentaciju. Napominje da je digitalno zdravstvo budućnost medicine, ali treba biti integrirano u postojeći zdravstveni sustav, da bi funkcioniralo i egzistiralo.

Nastavno, iznosi kako u Klinici Magdalena već implementiraju nove tehnologije i aktivno sudjeluje u razvoju novih digitalnih rješenja, primjerice emotivne umjetne inteligencije, pa se tako rodila „Megi – virtualna asistentica“ koja pomaže kroničnim pacijentima. „Megi“ preko digitalnih mreža dnevno komunicira s pacijentom, poznaje terapiju koju pacijent uzima i povratno dobiva podatke, pohranjuje ih i strukturira te na klinički relevantan način prikazuje liječniku. Na temelju podataka, liječnik lakše i efikasnije donosi odluku o odgovarajućoj terapiji za pacijenta. „Megi“ je trenutno u fazi pilot-projekta i prati 60-tak pacijenata te ističe da su također i liječnici zadovoljni ovako strukturiranim podacima i reguliranjem stanja pacijenta na daljinu. „Megi – virtualna asistentica“, također  povećava kapacitete zdravstva, a problem s kapacitetima nema samo Hrvatska već ga imaju svi zdravstveni sustavi u kojima će, da bi bili dugoročno održivi, upravo IT tehnologije odigrati ključnu ulogu.

Dr.sc. Šesto iznosi da je u Hrvatskoj zdravstvo dobro digitalizirano i napredno, u usporedbi sa nekim drugim zemljama. Sinergija tehnologije i zdravstva u Hrvatskoj može uspjeti i biti prepoznata u Europi, a u konačnici i u svijetu, jer digitalnost ne poznaje granice.

Zaključno, napominje da je pacijent u središtu zdravstvenog sustava, u koji ga treba integrirati na svim razinama. Primarna zdravstvena zaštita je osnovna, ona je ulaz pacijenta u zdravstveni sustav, pri čemu digitalne tehnologije mogu proširiti kapacitete i povećati efikasnost i dostupnost te, u konačnici, vertikalno integrirati primarnu zdravstvenu zaštitu, kako bi se taj put liječenja dalje nastavio do specijalističkih zahvata i rehabilitacije.

Naglašava da je pozitivan i vrlo važan utjecaj koji digitalne tehnologije imaju na troškove zdravstva, s obzirom na mogućnost praćenja pacijenta i odrađivanja dijela zdravstvene usluge na daljinu: bolest je ranije prepoznata, prati se rezultat liječenja na daljinu i sve to rezultira smanjenjem troškova zdravstva. Na taj način, digitalni svijet povezuje pacijenta, zdravstveni sustav i osiguravatelja, na dobrobit sva tri dionika.

Davor Skeledžija u svom izlaganju, kao pozitivnu stvar za pacijente tijekom epidemije, navodi A5 uputnicu, kao bitan korak u informatizaciji zdravstva, a koja zapravo postoji već duže vremena. Taj način se prije epidemije nije dovoljno  koristio, jer se  smatralo da je dobro osobno otići kod liječnika u ordinaciju i obaviti sve pretrage. No, pokazalo se da je A5 uputnica tijekom  epidemije dobila na značenju i važnosti, u smislu izbjegavanja svih kontakata koji nisu neophodni, a omogućila je uvid liječnika u stanje pacijenta i daljnje nesmetano liječenje. 

Također izražava podršku i zadovoljstvo e-doznakama za pomagala, kojima pacijenti mogu preuzeti  pomagalo na koje imaju pravo svaka 3 mjeseca, pa ih  čak mogu dobiti i poštom na kućnu adresu. S tim u svezi, nada se da će se takva praksa nastaviti i dalje, bez obzira na epidemiološko stanje, te da će se na taj način u dogledno vrijeme kronični pacijenti možda moći opskrbljivati i svojim lijekovima, kao što je to slučaj u Njemačkoj.

Nadalje, pozdravlja uvođenje „virtualne asistentice – Megi“ Klinike Magdalena, koji prati zadane parametre kod pacijenta, prikuplja podatke, dojavljuje, upozorava i informira, te je na taj način velika pomoć samom pacijentu, ali i liječniku koji te informacije prati i analizira. Pacijenti s dijabetesom također imaju inzulinsku pumpu, uređaj koji prati razinu šećera i tlak, te regulira razinu inzulina. Mišljenja je da bi bilo dobro kad bi i za pacijente s dijabetesom postojao sličan  „digitalni asistent“ koji bi stalno i detaljno pratio njihovo stanje te pružao pacijentu naputke, obavijesti i savjete, te izražava nadu da će takav digitalni uređaj biti uskoro dostupan i za dijabetičare.    

Zaključno, napominje kako pacijent uvijek treba biti na prvom mjestu, pa je jasno da će dio pacijenata uvijek preferirati fizički odlazak kod liječnika u ordinaciju, što im naravno treba omogućiti, ali isto tako i oni kojima odgovara „digitalni asistent“ trebaju imati tu mogućnost, jer će se na taj način ipak djelomično oteretiti liječnike i smanjiti dolasci u ordinacije koji nisu neophodni.