Dana 10. lipnja 2020. godine s početkom u 11:00 sati održana je treća od pet tjednih videokonferencija Udruge 

„Digital Healthcare Policy Brunch“:

Tema 3: Hoće li pandemija ostaviti traga na onkološkoj skrbi u Hrvatskoj? 

O temi su govoritli: pomoćnica ministra zdravstva prim. Vera Katalinić-Janković, dr.med.; prof.dr.sc. Stjepko Pleština, dr.med., predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb; Ivica Belina, prof.edukac.reh., predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu; Sandra Karabatić, mag. sestrinstva, glavna sestra Odjela za tumore pluća i sredoprsja Klinike za plućne bolesti Jordanovac i predsjednica Udruge Jedra te Goran Lazić, dr. med., vanjski suradnik Udruge, a razgovor je vodila Ivana Rimac Lesički, Večernji list.

-----------------------------

SAŽECI IZLAGANJA:

Prof.dr.sc. Stjepko Pleština zahvalio je svima koji su onkologiju prepoznali kao ključnu djelatnost koja treba nesmetano funkcionirati i u vrijeme pandemije, zajedno sa zbrinjavanjem raznih hitnih stanja, te napominje da gotovo nije bilo epidemijom uzrokovanog prekida aktivnog liječenja bolesnika koji su imali dijagnosticiran karcinom i koji su svoje liječenje započeli. U svim segmentima stacionarnog, dnevnobolničkog i polikliničkog rada nije bilo prekida, a jedino usporavanje dogodilo se s kontrolnim pregledima bolesnika koji su bili bez tegoba i znakova bolesti, ali to će se nastojati nadoknaditi u slijedećem razdoblju. Jasno je, međutim, da je tijekom epidemije, a u Zagrebu i nakon potresa, postojala smanjena mogućnost dijagnosticiranja novo-oboljelih, jer se pacijenti u pravilu nisu javljali u zdravstveni sustav zbog straha od korone, vjerojatno ocjenjujući da im je virusna infekcija tog trenutka veća ugroza ili su imali otežani pristup, kako svom liječniku opće medicine, tako i specijalističkoj obradi, te je s tim u svezi zabilježen i manji broj incijalnih kriruških liječenja.

Napominje da je onkološka zajednica svjesna navedenog stanja uzrokovanog epidemijom i potresom te da će se u narednom razdoblju potruditi, a dijelom već i jest, da se takvo stanje što prije riješi i nadoknadi. Što se tiče dosegnutog standarda liječenja iz vremena prije epidemije, prof.dr.sc. Pleština optimističan je i uvjeren da će se taj standard ponovno dosegnuti i zadržati, iako će ekonomske posljedice pandemije i potresa zasigurno nametnuti neka ograničenja i probleme.

Što se tiče Nacionalnog plana protiv raka i daljnje dinamike, prof.dr.sc. Pleština konstatira da  je preduvjet za nastavak aktivnosti usvajanje tog Plana nakon formiranja nove Vlade RH, te je mišljenja da je jako važno to što je taj Plan gotov i detaljno razrađen, kao i to da po donošenju ne ostane samo "slovo na papiru", već treba odmah napraviti izvedbene akcijske planove. Mišljenja je da će trebati brojne prilagodbe u zdravstvenom sustavu, ali također će trebati angažirati i medije na promidžbi Nacionalnog plana, obavještavanju, informiranju i edukaciji, budući da odzivi na neke preventivne mjere i mjere ranog otkrivanja nisu zadovoljavajući. Također će trebati jasno definirati mrežu onkoloških ustanova, kako bi pacijenti znali gdje se mogu javiti i što tamo mogu dobiti, a to znači da treba standardizirati dijagnostičke i terapijske opcije, imajući u vidu da svi bolesnici diljem Hrvatske trebaju imati jednake mogućnosti dijagnostike i liječenja. Naročito u svjetlu činjenice da je zbog pandemije inicijalna dijagnostika pala za 50%

Što se tiče ocjene redukcije po hitnosti dijagnostike i liječenja te učinka na razvoj zloćudnih bolesti, činjenica o 50% manje dijagnosticiranih u vrijeme epidemije može imati različite posljedice, ovisno o vrsti i kinetici rasta tumora, pri čemu je kod nekih tumora moguće da nešto što je ishodišno bilo operabilno, postane inoperabilno, stoga se eventualne štete nastale u razdoblju epidemije moraju što brže nadoknaditi i svesti na najmanju moguću mjeru. No, još jednom napominje kako prekida i redukcije u liječenju onkoloških pacijenata tijekom epidemije nije bilo, osim u dijelu inicijalne dijagnostike, što se sada već nadoknađuje, te da srećom nije bilo prodora virusa u nijednu onkološku ustanovu.

Zaključno, prof.dr.sc. Pleština konstatira da se onkologija godinama tretirala kao „smrtna presuda“, dok se s današnjim rezultatima stanje bitno popravlja. Pogotovo ako se mjere predviđene u Nacionalnom planu brzo implementiraju te se pomoću njih ostvari zaokret prema ranim stadijima, kada je izlječivost za većinu zloćudnih bolesti iznad 90%. S tim u svezi, mišljenja je da se o onkologiji više ne može govoriti kao o "deprimirajućoj struci" ili nečemu u što ne treba ulagati jer je „unaprijed izgubljena bitka“, budući da podaci pokazuju kako to nije tako. I stoga s mjerama treba nastaviti, usprkos epidemiji za koju je uvjeren da neće nanijeti dodatnu štetu i probleme, budući da je zdravstveni sustav dosad pokazao da je otporan i dobro organiziran.

Prim. Vera Katalinić-Janković, dr.med., u izlaganju je istaknula važnost onkološke skrbi za naš zdravstveni sustav te

naglasila kako je u posljednje tri godine, radeći kao član Povjerenstva i koordinatorica u Ministarstvu zdravstva, susrela mnoge kolege i suradnike koji žive i rade za onkologiju.

Iznosi kako Nacionalni plan protiv raka 2020. - 2030. još nije donesen zbog administrativnih poteškoća uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19. Zbog zakona kojim su uređeni strateški dokumenti, navedeni dokument zvat će se Nacionalni strateški okvir za borbu protiv raka, što neće utjecati na njegov sadržaj, a temeljem njega bit će doneseni trogodišnji akcijski planovi. Nacionalni plan odnosno Nacionalni strateški okvir prošao je postupak e-Savjetovanja s javnošću te je dobivena suglasnost svih nadležnih tijela, osim Ministarstva financija, zbog trenutne pandemije. Naglašava kako je u samoj izradi Plana implementiran i ekonomski plan koji definira okvirni iznos sredstava koja će biti potrebna za izvedbu istog. Smatra da će to biti jedan od prvih dokumenata koje će donijeti nova Vlada. 

Također, krajem travnja trebao se održati skup na ministarskoj razini posvećen onkologiji, koji je također odgođen iz istog razloga. Nadalje, ističe kako se svi nadamo i očekujemo da drugog vala virusa SARS-CoV-2 neće biti, ali da epidemiološka služba ima planove za taj slučaj te je spremna na sve moguće ishode ove situacije. Smatra da onkološka skrb treba biti prioritet ukoliko dođe do drugog vala te da se primjenom različitih mjera prevencije može uspostaviti normalan rad i način života. Ističe da će se Plan realizirati na jesen, te da je to odličan trenutak za smisleno korištenje sredstava koja će biti izdvojena za borbu protiv raka. Naglašava da će na predviđenom sastanku EPSCO-a jedna od tema biti uredba o zdravstvu za narednih sedam godina, a jedna od točaka je i onkološka skrb.

Zaključno, ističe kako je potrebno kontinuirano i dosljedno brinuti za prevenciju, te da je rak, između ostalog, odgovornost svakog pojedinca. Također navodi da epidemija COVID -19 i mogućnost drugog vala ne smije biti razlog za usporavanje rada zdravstvenog sustava.

Sandra Karabatić, mag.sestrinstva, navodi da je za vrijeme bolesti COVID-19 skrb o dijagnosticiranim onkološkim pacijentima bila uspješna. Radilo se s puno entuzijazma po cijeli dan, uz poštivanje svih epidemioloških mjera, te je u Klinici uspješno obrađeno oko 70% pacijenata. Također napominje da su neki pacijenti pokazali veći strah od virusa nego od ugroze samim karcinomom, pa tijekom epidemije nisu dolazili na liječenje.

Nastavno, iznosi da su na Nacionalnom planu protiv raka radile sve udruge i profesionalci, kojima se zahvaljuje na sudjelovanju u izradi ovog važnog dokumenta te se nada da će se Plan implementirati u svakodnevnoj praksi. Rezolucija o zloćudnim tumorima iz 2009. godine  obavezala je Hrvatsku na donošenje Nacionalnog plana protiv raka, pa iako je prošlo dosta vremena, taj strateški dokument sada ipak postoji.

Mišljenja je da se svakako treba govoriti o onkološkoj skrbi, jer je to vodeći javno zdravstveni problem, a jedini način dobre borbe je rano otkrivanje i pravovremeno liječenje. U Hrvatskoj je problem torakalna kirurgija i smanjeni kapacitet, pa je tako u ovoj epidemiji jedan dio bolesnika postao inoperabilan, Bolest je nažalost uznapredovala prije nego što su se ostvarili uvjeti za operativni zahvat.

Sandra Karabatić nastavno ističe kako postoji dobra suradnja između svih centara, kada su u pitanju onkološki pacijenti iz drugih gradova, te je neupitna potpora od strane kolega liječnika, s kojima se u svezi liječenja pacijenata obavljaju konzultacije telefonom i e-mailom, sve dok putovanja između županija ne budu potpuno sigurna. Također je mišljenja kako nas je ova kriza naučila kontrolirati broj dolazaka te da neke dobre stvari koje su utvrđene tijekom epidemije, treba zadržati i dalje.

Zaključno, mišljenja je da treba provoditi javnozdravstvene kampanje i prosvjećivanje, što je jedan od ključnih faktora da 4. stadij bolesti pretvorimo u stadij 2., koji je izlječiv. Također napominje kako, bez obzira na  krizu koja je imala i niz pozitivnih efekata, a iz koje smo izašli jači, i dalje postoji spremnost na sve situacije u slučaju drugog vala epidemije te da onkološki bolesnici ne smiju i neće biti žrtve COVIDA–19.

Goran Lazić, dr.med., iznio je kako se, uzevši u obzir epidemiju bolesti COVID–19, potres u Zagrebu, trenutnu i

predstojeću nepovoljnu ekonomsku situaciju, u narednih godinu do dvije, može očekivati porast onkoloških bolesnika.

Ističe kako su, prema njegovim iskustvima, tijekom trenutne epidemije svi pacijenti kojima je kemoterapija bila u tijeku, obrađeni vrhunski, profesionalno i na vrijeme, te navodi da su ustanove s kojima surađuje u tom dijelu zdravstvene zaštite, Opća bolnica Karlovac i Klinički bolnički centar Zagreb, pokazale beskompromisno dobro liječenje onkoloških pacijenata čije je liječenje u tijeku. Nastavno na pojedine medijske natpise prema kojima je smanjena onkološka skrb, uzevši u obzir vlastita iskustva, iznosi pretpostavku da je riječ o odgodi kontrolnih pregleda stabilnih onkoloških pacijenata.

U slučajevima u kojima nije potreban neposredan kontakt onkološkog bolesnika u stabilnoj fazi i onkologa, poželjno je koristiti tehnološka dostignuća koja su, potaknuto epidemijom, dovedena na vrlo visoku razinu, pri čemu ističe A5 uputnice.  Naime, nakon što liječnici primarne medicine obave ono što je preporučeno na prethodnom kontrolnom pregledu onkologa, u slučajevima kada pacijent nema potrebu doći izravno onkologu, liječnici primarne medicine onkologu pošalju nalaze pacijenta na pregled uz A5 uputnicu. Na taj način mogli bi se obaviti zaostali pregledi stabilnih onkoloških bolesnika.

S obzirom na karakteristike virusa, slabljenje virulentnosti te kliničku sliku kod pojedinaca, izražava uvjerenje i nadu da neće doći do značajnijeg drugog vala epidemije, no naglašava da postoji mnogo asimptomatskih nositelja virusa te je stoga potrebno da ostanemo usredotočeni i pridržavamo se svih uputa epidemioloških službi.

Smatra nužnim da liječnici primarne medicine motiviraju pacijente na redovno odazivanje nacionalnim preventivnim programima. Također iznosi da postoji interes pacijenata za navedene programe te navodi primjer upita od strane svojih pacijenata o tome kada će početi s radom nisko-zračeći CT uređaj za otkrivanje malignih bolesti pluća, koji zbog potresa u Zagrebu još nije u funkciji.

Građani su tijekom ove epidemije shvatili vrijednost zdravlja, te je potrebno nastaviti rad na promicanju takvih vrijednosti i spoznaje da onkološke bolesti nisu nešto što se događa samo drugima. Izlaganje zaključuje u pozitivnom tonu, s porukom da se svi zajedno, i zdravstveni sustav i pacijenti, trebamo usredotočiti na to da se maligne bolesti otkivaju u prvoj fazi.

Ivica Belina, prof.edukac.reh., navodi da je kriza izazvana novom bolešću COVID-19 pokazala kako onkološka zdravstvena zaštita ne smije stati ni u trenucima krize. Za sve dijagnosticirane onkološke pacijente i pacijente u aktivnom liječenju, onkološka je zaštita cijelo vrijeme bila dostupna. 

U periodu dok se očekuje eventualni novi val globalne pandemije, postoji nada da on neće stići u obliku i opsegu u kojem je to bilo ovog proljeća, no trebamo biti spremni za sve scenarije. Ivica Belina navodi da je u ovom trenutku svijest o raku na niskoj razini, ali s obzirom da je građanstvo postalo prilično prijemčivo za informacije vezane uz zdravlje i zdravstvo, mišljenja je da bi se u ovom periodu trebalo intenzivno raditi na podizanju svijesti o raku te na aktivaciji nacionalnih programa ranog otkrivanja bolesti, uz sve mjere opreza.

Također, informatička rješenja značajno su pridonijela učinkovitijem i bržem kretanju  pacijenata kroz zdravstveni sustav, stoga navodi kako to iskustvo i pouku treba ugraditi i u buduće aktivnosti te ih i dalje unaprjeđivati.

Zaključno, konstatira kako se pokazalo da ništa ne može zamijeniti direktan pregled pacijenta od strane liječnika i to je svakako nešto na čemu treba inzistirati i u eventualnim uvjetima ponovljenog vala pandemije COVID-19, za sve građane RH u svim njenim dijelovima.