Dežurstvo, pripravnost i rad po pozivu

Suočeni s brojnim upitima poslovodnih struktura zdravstvenih ustanova, vezanim za primjenu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 84/11), koji je stupio na snagu 28. srpnja 2011. godine, a kojim je izmijenjen članak 162. Zakona (NN 150/08) u dijelu koji se odnosi na dežurstvo, pripravnost i rad po pozivu, dajemo slijedeći naputak:

1. Odredbom članka 162. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08) definirani su oblici rada u zdravstvenoj ustanovi. Tako je dežurstvo definirano kao oblik rada pri kojem radnik mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovitoga radnog vremena, te počinje iza prve ili druge smjene, a završava početkom rada prve smjene. Stalna pripravnost definirana je kao oblik rada pri kojem radnik ne mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi, ali mora biti dostupan radi obavljanja hitne medicinske pomoći, a rad po pozivu oblik je rada pri kojem radnik ne mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi, ali se mora odazvati na poziv, radi obavljanja djelatnosti.

Navedene odredbe stupile su na snagu 1. siječnja 2009. godine, dok su 3. kolovoza 2011. godine trebale stupiti na snagu odredbe stavaka 4., 5. i 6. istog članka Zakona.

2. Usklađivanjem radnog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU u pogledu radnog vremena, izmijenjen je i Zakon o radu, a slijedom istog i Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN 84/11), na način da su se u odredbama članka 162. izvršile izmjene, u smislu da se:

- vrijeme provedeno u dežurstvu i rad po pozivu smatra radnim vremenom,

- pripravnost je zamijenjena radom po pozivu, a stalna pripravnost zamijenjena je riječju pripravnost,

- rad po pozivu definira kao oblik rada pri kojem radnik ne mora biti dostupan poslodavcu, ali ako primi poziv poslodavca i ako je u fizičkoj mogućnosti, mora se odazvati radi obavljanja djelatnosti.

3. Do izmjene Zakona, vrijeme provedeno u dežurstvu i pripravnosti nije se smatralo radnim vremenom, posebno se iskazivalo u Evidenciji radnog vremena i obračunavalo sukladno odredbama članaka 60., 61., i 62. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 09/05, 20/06, 156/09, 52/10, 07/11).

4. Naprijed navedene Izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti, promatrane u skladu s primjenom novog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 37/11), a koji je stupio na snagu 1. svibnja 2011. godine, otvaraju u praksi nekoliko pitanja, te smo mišljenja da treba postupati na slijedeći način:

a) Evidencija radnog vremena

Treba se voditi i sadržavati podatke, sukladno odredbi članka 8.st.1. Pravilnika. U okviru te

evidencije nije predviđeno da se evidentira vrijeme provedeno u dežurstvu i rad po pozivu, a koji su propisani kao oblici rada prema izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

Međutim, evidenciju tih oblika rada treba voditi prema odredbi stavka 5.čl.8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, koja utvrđuje da je poslodavac, osim podataka iz stavka 1.čl.8. dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu, o kojima ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, utvrđene posebnim propisom, Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Dakle, dežurstvo i rad po pozivu treba iskazivati kao radno vrijeme.

Pravilnikom nije propisan obrazac evidencije, ali su propisani podaci koje poslodavac treba voditi o radnom vremenu, to se sukladno tim podacima mogu izraditi obrasci evidencija o svim oblicima rada u zdravstvenim ustanovama.

b) Način obračuna isplate po osnovi rada u dežurstvu i rada po pozivu

Evidentirani rad u obliku dežurstva i rada po pozivu, kao što je naprijed navedeno, smatra se radnim vremenom, te njihovo uvođenje potpada pod sustav ograničenosti trajanja radnog vremena, po odluci poslodavca, do 48 sati tjedno. Iznad toga, kao što Vam je poznato, potrebna je pisana suglasnost radnika.

Plaćanje rada u dežurstvu i naknade za pripravnost, trebaju se urediti Odlukom ministra zdravstva, koja je Odluka u pripremi donošenja.

Do tada, vrijeme provedeno u dežurstvu i pripravnosti treba obračunavati kako je to predviđeno odredbama članaka 60., 61. i 62. Kolektivnog ugovora, neovisno o tome što se dežurstvo prema naprijed navedenim propisima uračunava u radno vrijeme. Ovakav pristup obračuna sukladan je i odredbi članka 262. Zakona o radu (NN 149/09 i 06/11), u smislu produžene primjene pravnih pravila, kada je isteklo važenje Kolektivnog ugovora.

To znači da se vrijeme provedeno u dežurstvu ne može uzimati kao prekovremeni rad, kao što je to rad po pozivu. Takav sustav obračuna dežurstva, rada po pozivu i naknade za pripravnost, predviđen je i u nacrtu navedene Odluke ministra za 2011. godinu